Predavanje fra Šimuna Bilokapića Vjera i djelotvorna ljubav

U organizaciji Udruge Cjelovit život i Dječjeg vrtića Blagovijest, a u sklopu projekta Vjera i nevjera u Godini vjere, u petak 24. svibnja doc. dr. sc. fra Šimun Bilokapić je održao predavanje

Vjera i djelotvorna ljubav

Na početku predavač je govorio o dvije osnovne koncepcije poimanja odnosa: vjerska-nadsvjetska i magijska-unutarsvjetska.

U vjerskoj-nadsvjetskoj koncepciji vjernik je u odnosu povjerenja Bogu, svjestan ovisnosti o njegovoj ljubavi, potrebe za puninom odnosa, a u isto vrijeme je ponizan i u službi za drugog. Magijski odnos uključuje poganstvo i vlastito veličanje čovjeka radi prevlasti nad drugim čovjekom..

Papa Benedikt XVI. je proglasio Godinu vjere upravo radi jačanja čina vjere koja će oplemeniti odnose među ljudima i pomoći čovječanstvu da spozna da Kristova ljubav pomaže da idemo ususret drugom  čovjeku. Vjerovati u Krista znači ići putem koji vodi siromasima današnjeg vremena. Ne radi se samo o materijalnom siromaštvu, nego pojam siromaštva uključuje svaku drugu ugroženost, bolest, osamu, gubitak sigurnosti i životnih vrijednosti...

Papa Franjo poziva ateiste na djela milosrđa i poručuje: „Ateisti se mogu spasiti ako čine dobra djela“. Fra Šimun je skrenuo pozornost na Jakovljevu poslanicu koja povezuje vjeru i djela. One se međusobno nadopunjuju i potiču. Istaknuo je 25. poglavlje Matejeva evanđelja gdje su navedena djela milosrđa. Konačan sud se neće događati na temelju deset zapovijedi, nego na temelju djela milosrđa, pa ih je i naveo: gladna nahraniti, žedna napojiti, gola odjenuti, putnika primiti, bolesna pohoditi, sumnjivca savjetovati, grješnika opomenuti, mrtve sahraniti.

Preferencijalna opcija kršćanstva je okrenutost prema siromašnima. Kršćanstvo nije spiritualizam koji živi odvojeno, daleko od ljudi, nego je inkorporirano u dobra djela prema bližnjem. Tko je moj bližnji? Kome ja mogu biti bližnji? Je li moj neprijatelj onaj koji je drukčiji? Bližnji je svaki čovjek sam po sebi, bez obzira na datosti. Neprijatelj može biti moj bližnji. Ovim pitanjima predavač je dodao prispodobu o dobrom Samaritancu.

Bližnjim se postaje djelima djelotvorne ljubavi. U prispodobi Jeruzalem predstavlja mjesto raja, Jerihon je ponor, a između ta dva mjesta, na čovjeka vrebaju gospodari svijeta i tame, pripadnici  magijskog svijeta. Magijski čovjek se ne sažaljava (bankarski sustavi, grubi profitabilni odnosi, kruti poslodavci, nekorektni korumpirani političari, trgovci ljudima...). U liku Samaritanca prepoznajemo samog Krista. On ljubi čovjeka jer je čovjek, dijete Božje, a svako je dijete u svojoj malenosti ovisno o nečijoj pomoći. Živjeti kršćanski znači potrošiti sebe za drugoga u socijalnom, bračnom, roditeljskom i drugom kontekstu.

Posesivna i hedonistička ljubav ne grade odnos nego ga razaraju. Samo  je darovna ljubav dostojna čovjeka. Evanđelje kaže da Kristova ljubav mijenja ljudska srca a tako i svijet. Ljubiti znači živjeti i dati život za drugog. Tko ne ljubi ostaje u smrti. 

Aktualno